Ideja o osnivanju Galerije umjetnina rodila se još davne 1908. godine, u povodu Prve dalmatinske umjetničke izložbe. Tom je prigodom dalmatinski namjesnik Nikola Nardelli otkupio nekoliko djela i, kao začetak buduće galerije, predao ih ing. Kamilu Tončiću, tadašnjem direktoru Obrtničke škole i odborniku izložbe. Sljedeća dva desetljeća uglavnom su bila usmjerena na prikupljanje umjetnina za buduću galeriju. Odluku o osnivanju galerije donijela je splitska općina 29. svibnja 1928., no zbog nedostatka sredstava galerija je otvorena 1. prosinca 1931. godine, kao Galerija umjetnina Primorske banovine. Galerija je smještena u zgradu u Lovretskoj ulici 11; za direktora je imenovan ing. Kamilo Tončić, kustos je postao Angjeo Uvodić, a reparaterka Cata Dujšin. Pri otvorenju bilo je izloženo 300 umjetnina od ukupno 500 prikupljenih.

Tijekom slijedećih sedamdeset godina fundus galerije obogaćen je otkupima, donacijama i ostavštinama, među kojima se ističe ona dr. Ive Tartaglie, kojom je u Galeriju dospjelo više od 300 umjetnina. Posebno aktivan i živ program Galerija bilježi u razdoblju kad je na njezinu čelu akademik Kruno Prijatelj. Za vrijeme njegova vođenja, od 1950. do 1979. godine, znalački je popunjavan fundus Galerije, objavljene su brojne publikacije, a započelo se i s organiziranjem izložaba suvremenih autora. Danas fundus Galerije umjetnina čini specifičnu, raznovrsnu i iznimno zanimljivu cjelinu. S više od 3200 umjetnina obuhvaćeno je razdoblje od 14. stoljeća do danas, dajući pregled svih značajnijih umjetničkih pojava i pravaca na ovom području. Tako se u starijem djelu fundusa ističu djela Paola Veneziana, potom djela Andrije Alešija, Andrije Medulića, Girolama Brusaferra, te vrijedna zbirka ikona. U zbirkama moderne i suvremene umjetnosti kvalitetom i zastupljenošću ističu se djela Vlaha Bukovca, Emanuela Vidovića, Mate Celestina Medovića, Jurja Plančića, Marina Tartaglie, Ivana Meštrovića. Umjetnost druge polovice dvadesetog stoljeća predstavljena je iznimno vrijednim djelima Iva Dulčića, Antuna Masle, Slavka Kopača, Branka Ružića, Koste Angelija Radovanija, Đure Sedera i drugih.

Od svojega osnivanja pa sve do današnjih dana Galerija umjetnina bilježi vrlo živu izlagačku djelatnost. Osim izložaba djela iz fundusa Galerije kojima se obrađuju i javnosti prezentiraju iznimno zanimljivi opusi i cjeline, stalno se radi i na predstavljanju radova suvremenih umjetnika. Od 2000. godine pokrenut je i ciklus izložaba mlađih autora, kojima se nastoji dati pregled zbivanja i na tom području umjetničke scene u Hrvatskoj.

U sklopu Galerije umjetnina funkcionira i restauratorska radionica, čiji rad je usmjeren na konzervaciju i restauraciju djela iz fundusa Galerije, te time i otvaranja mogućnosti njihova predstavljanja javnosti. Galerija umjetnina posjeduje i knjižnicu poluotvorenog tipa koja broji više od 14.000 naslova.

Stalan problem Galerije umjetnina oduvijek je bio neprimjeren smještaj. Od godine 1931. smještena je u izvorno mišljenu najamnu zgradu u Lovretskoj ulici, u kojoj do danas djelomično funkcionira, a koja ne zadovoljava osnovne muzeološke uvjete. Davna ideja o smještanju Galerije umjetnina u prostore Stare bolnice ponovno je aktualizirana 1991., s prestankom djelovanja Muzeja revolucije. Godine 2001. Poglavarstvo Grada Splita donosi odluku o dodjeljivanju zgrade Stare bolnice Galeriji umjetnina. Izrađen je projekt adaptacije i nadogradnje zgrade Galerije, koji je u ovom trenutku pred početkom realizacije. Na taj će način Galerija umjetnina nakon više od 70 godina svojega postojanja konačno dobiti prostor primjeren svojemu ugledu i značenju.