Autorica likovnog postava: Nataša Ljubetić
Iako je u konačnici krajnji rezultat Natašinog rada uvijek slika, značajan dio stvaralačkog procesa odvija se kroz komunikaciju koja prethodi samom slikarskom radu. Za seriju radova izloženih pod nazivom Traces u Salonu Galić 2011. godine, umjetnica je putem društvene mreže došla do skupine ljudi iz čitavog svijeta, koji su joj poslali razglednice, a koje je potom iskoristila kao motive za slikarske kompozicije. Na tragu ovakvoga razmišljanja, za seriju pod nazivom Inter nos kreće u izravnu komunikaciju. Ciljanu skupinu na kojoj želi proučiti navedeni problem percepcije i komunikacije suvremene umjetnosti Nataša pronalazi među nekoliko nasumce odabranih prosječnih građanskih obitelji koje su bile voljne sudjelovati u njezinu projektu. Ulazi u njihove životne prostore, promatra ih iz konteksta (ne)prisutnosti umjetničkih sadržaja, komunicira s ukućanima o umjetnosti te objašnjava vlastitu poziciju umjetnice. Iz te komunikacije proizlazi rad - slikarska interpretacija njihovih interijera. Prostor prikazuje vrlo jednostavno – uz podlogu 'zidnih tapeta' postavlja predmete poput lampe, kauča ili police, pri čemu do izražaja dolazi svojevrsna ogoljenost isključivo uporabnih predmeta, odnosno nedostatak sadržaja koji je umjetnica tražila. Da bi zatvorila komunikacijski krug i pokušala utjecati na zatečenu situaciju, umjetnica po završetku izložbe daruje po jednu sliku obiteljima koje su svojim sudjelovanjem pridonijele njezinu nastanku. Ovakvim postupkom njezino djelovanje prelazi granice čistog slikarstva te koristi elemente suvremenih umjetničkih praksi, poput participativne ili dijaloške umjetnosti. No ipak samo u određenoj mjeri, jer sam karakter radova jasno upućuje na njezino nagnuće i definitivan odabir slikarstva kao medija izražavanja.
Nemoguće je pisati o radu Nataše Ljubetić bez osvrta na specifičnu tehniku koju ova umjetnica razvija. Na prvi pogled njezini radovi izgledaju kao produkt grafičke tehnike, upravo zbog minucioznih, preciznih postupaka koji oko navode na krivi zaključak. Detaljnijim proučavanjem postaju vidljivi fini potezi kista i sloboda pokreta slikarske ruke. Umjetnica kao podlogu koristi prozirne grafo-folije u slojevima te kombinira nanose boje, koje djelomično uklanja delikatnim i vrlo preciznim struganjem. Time otvara površinu za prikaz koji se nalazi na sljedećoj foliji. Rezultat su zanimljive kompozicije koje promatrača privuku svojom prividnom jednostavnošću, a onda ga opet natjeraju na angažiranije promatranje. I razmišljanje o tome što sve umjetnost može skriti ili razotkriti.
Jasminka Babić
Nataša Ljubetić rođena je 1978. godine u Splitu. Godine 2001. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Macerati u Italiji. Godine 2004. diplomirala je animaciju na Internacionalnoj školi stripa u Rimu. Od 2006. godine članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, a od 2011. godine i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb. Živi i radi u Splitu.