Predgovor: Jasminka Babić
Postav: Vitold Košir
Na pragu dvadeset i prvog stoljeća naši su umovi prepuni informacija, osjetila su nam bombardirana, tako da nam uskoro neće biti dovoljno ovih pet kojima raspolažemo. I sve je to u redu. Živimo i stvaramo u skladu s vremenom koje smo sami stvorili. Ipak, pravo je osvježenje kada nas netko ili nešto, u ovom slučaju umjetničko djelo vrati u brzinu kojoj pripadamo. Jednostavnost i čistoća oblika Koširovih skulptura evociraju neke davne, u ovo multimedijalno i hiperprodukcijsko vrijemeskoro zaboravljene, kvalitete. U ranijim djelima, pomalo prikrivena mistična nota, koja nas usmjerava nečemu iza, unutra, nečemu prije, u ovom Koširovom radu postala je eksplicitna. Postavljajući sedam monolitnih željeznih skulptura u krug, umjetnik spaja elemente nabijene simboličnim značenjem, te stvara dojam potpune dovršenosti, ali i trajanja.
Zanimljivo je promotriti način na koji Košir kroz svoj rad istodobno promišlja skulpture kao samodostatne predmete, njihov međuodnos i konačno odnos s izložbenim prostorom (galerijskim okvirom). U „Glagoljskoj misi“ posvaja galerijski prostor, modificira ga evocirajući interijer crkvene arhitekture, te pritom stvara prepoznatljivu ambijentalnu cjelinu. Koširova sposobnost da skulpturu postavi u idejno i vizualno smislenu cjelinu očita je i u recentnijim radovima. U izložbenom prostoru ponovno stvara, iako ne s tako eksplicitnim asocijacijama, gotovo posvećeni prostor koji oplemenjuje golu, pomalo i sterilnu, galerijsku situaciju. (...)
Jasminka Babić
Vitold Košir rođen je 19. veljače 1966. u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Šime Vulasa 1989. godine. Studij violine diplomirao je Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1991. godine u klasi prof. Zlatka Stahuljaka. Zaposlen je u Simfonijskom orkestru Hrvatske radio-televizije kao stalni član.
