ANIMO Ele Gašperov pojavno je reduciran umjetnički rad konceptualnog predznaka čija recepcija predstavlja njegovo temeljno ontološko svojstvo. Naime, središnja uloga na ovoj izložbi pripada njenim posjetiteljima u smislu da zavisi o njihovim pokušajima tumačenja ove situacije i njenih komplementarnih sastavnica – a to su zvuk i objekt.
Nastao kao umjetnički projekt, koji je kao izlagački model obilježen specifičnim narativom i koji se sve češće nameće kao paradigma suvremene umjetničke produkcije iznad čvrsto određenih medijskih okvira, ANIMO ishodište ima u svojevrsnom „imaginarnom“ laboratoriju odnosno crtežima, skicama i promišljanjima njegove autorice. Ipak, oni su redukcijskim zahvatom isključeni iz izložbenog diskursa kako bi se fokus potpuno preusmjerio na perceptivno i intelektualno sudjelovanje publike u ovom iskustvu lišenom pojašnjenja i dokumentacije prethodnih procesa koji su do nj doveli.
Kao što je spomenuto na kraju početnog paragrafa, ANIMO se sastoji od dva jednako važna segmenta. Prvi je zvučna instalacija koja je dizajnirana tako da simulira razgovore između nekoliko kompjuteriziranih glasova u čijim rečenicama prepoznajemo citate velikih mislioca i filozofa. One periodično „pucaju“, ispunjene su glitchevima, čime bi donekle mogle podsjećati na polagano buđenje „svijesti“ zvučnog medija što se očituje u prekidima linearnog toka zvučnog zapisa, odnosno na sve zanimljiviju problematiku postojanja umjetne inteligencije. U medij zvuka, koji izmjenično pripomaže i otežava interpretaciju rada, uronjen je izloženi artefakt na postamentu na kojem se nalazi pločica s ugraviranim kriptičnim tekstualnim sadržajem, što bi moglo upućivati na postojanje neke nenaznačene veze između natpisa, artefakta i okružujućeg zvuka. Natpis je nečitljiv jer se izvorna informacija prevođenjem u jezik izgubila, a interpretacija rada je nadalje otežana jer nije jasno gdje bi se mogao nalaziti ključ razrješenja cijele situacije; je li to u naslovu izložbe ili pojedinačnim instalacijama, to jest, u kolikoj mjeri su elementi ovog iskustva uopće povezani i postoji li jedinstven odgovor na ono što ono predstavlja.
U proširenoj verziji izložbenog predgovora problem interpretacije ovog rada bio je doveden u analogiju s pitanjem naravi same umjetnosti koje je stalno među onima koju umjetnost prakticiraju ili promatraju na bilo koji način. U ovom obzoru, moglo bi reći da je jedno od njenih obilježja to da stalno provocira i iznova budi kritičku misao. Štoviše, ono preuzima ulogu potencijalno najvažnijeg sloja rada zbog toga što kod izložbene publike nastaje nerazmjer između frustracije uzrokovane nemogućnošću tumačenja ili pak zadovoljstva vlastitom interpretacijom rada ANIMO.
Ela Gašperov rođena je 1992. godine u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. 2016. godine završila je diplomski studij Slikarstva u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi i filmskih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Do sada je ostvarila tri samostalne multimedijalne izložbe.
