Ova izložba u produkciji sive) (zone prvi je modul u oblikovanju velike međunarodne izložbe o Međunarodnim susretima u Veloj Luci 1968-1972 kojom će isti biti cjelovito predstavljeni u MMSU u Rijeci 2021. Održani 1968., 1970. i 1972. u Veloj Luci uz prisustvo značajnih domaćih i svjetskih imena te započeti kao ljetna kolonija likovnih umjetnika za rad u tradicionalnom mediju mozaika, kroz sljedeća dva izdanja ostvarili su interdisciplinarne sinteze raznih umjetničkih disciplina, urbanizma, arhitekture te napokon multimedijalnog pristupa koji uključuje masovne medije. 1970. se planirala gradnja trustičkog naselja Plitvine čiji je autor urbanističkog rješenja Ricardo Porro. Sudionik je bio i Ugo la Pietra, čije rezultate sudjelovanja cjelovito predstavljamo po prvi puta uopće.
Međunarodni značaj institucije interdisciplinarnog rada umjetnika Uga la Pietre u globalnom kontekstu neupitan je. Kao pokretač brojnih istraživačkih i umjetničkih grupa (Gruppo del Cenobio, Gruppo La Lepre Lunare, Gruppo Design Radicale, Global Tools, Cooperativa Maroncelli, Fabbrica di Comunicazione, Libero Laboratorio), La Pietra je svoj rad etablirao na razmeđi arhitektonske, dizajnerske i umjetničke prakse.
1967. godine Ugo La Pietra inicira teoriju o neuravnoteženim sistemima te ih transformira u radove i akcije radikalnog dizajna u urbanim okruženjima; istraživanje urbanih periferija iz 1968. koje je inicirao s L. Marzotom, a koji su eksplicitno referirali na strategije re-aproprijacije urbanog ambijenta od strane korisnika odnosno građana; te ponajviše njegovo gostovanje u Veloj Luci u okviru Međunarodnih ljetnih susreta 1970. kao i prijedloge za intervencije u korčulanski pejzaž.
La Pietra na sljedeći način govori o tom svom radu: Objektivna' stvarnost mora se tražiti kroz analizu društvene i okolišne situacije u kojoj otuđeni objekti i osobe stupaju u interakciju u formi međusobne eksploatacije. Prekid veze objekata sa stvarnošću odgovara trenutku u kojem ti objekti nadilaze svoju elementarnu poruku, te postaju nositelji strukturalne realnosti koja se više ne može objasniti šturim odnosom između radne snage, ekonomske moći i viška vrijednosti.
La Pietrina potreba da društvu isporuči ne toliko objekt, koliko metodu, baziranu na teoriji koju je nazvao 'Neuravnoteženi sistemi' a koja dozvoljava pojedincima i zajednicama da uoče i prisvoje 'stupnjeve slobode' kako bi 'živjeli' a ne samo 'koristili' grad, očituje se koliko u neumornom pokretanju časopisa, toliko i u upornom istraživanju, problematiziranju odnosa periferije i centra te nizu radova koji se bave reaproprijacijom grada od strane njegovih stanovnika.
Moguće intervencije na obali uz Velu Luku, gdje je 1970. surađivao na razradi plana turističkog naselja Plitvine, La Pietra opisuje kao neuravnoteženu intervenciju. Smatra da je fundamentalna želja čovjeka iz urbanizirane sredine da u turističkom naselju nađe prostor za kolektivno stvaranje te prepozna potrebe turista za privatnošću, servisima, slobodom, kreativnošću i komunikacijom. Njegov projekt predlaže prostorni model za transformaciju pejzaža dalmatinske obale. Prijedlog uključuje radikalnu land-art intervenciju rezanja vrha obližnjeg otočića, vrlo slično također nerealiziranom projektu Ivana Kožarića koji iz jedne druge konceptualne perspektive reže vrh planine.
La Pietrini filmovi još su jedan vid modulacije sinestetičkog razmišljanja i dekodiranja urbanog, te ih je na izložbi predstavljeno četiri.
Arhitekt po izobrazbi, Ugo La Pietra je umjetnik, filmaš, urednik, glazbeniik, strip crtač i profesor. Sam sebe definira kao istraživača komunikacijskih sistema i vizualne umjetnosti od 1960-ih, a simultano se kreće u svijetu umjetnosti i dizajna.
Kao neumorni eksperimentator prolazio je kroz razna strujanja (od informela preko konceptualne i narativne umjetnosti do kina umjetnika) a koristio je i razne medije, provodeći istraživanja čija je srž utjelovljena u teoriji “Neuravnoteženih sistema” – kao autonomnog izraza unutar radikalnog dizajna. Obrađivao je važne sociološke teme kao što su "Telematski dom" (MoMA, New York, 1972 – Fiera di Milano, 1983), “Stvarni prostor/ Virtualni prostor” (Triennale di Milano 1979, 1992), “Eklektična kuća” (Abitare il Tempo, 1990), “Kultura plaže” (Centro Culturale Cattolica, 1985/95). La Pietrin rad izlagan je na brojnim izložbama u Italiji i svijetu, a bio je i kustos nekoliko izložbi na Milanskom trijenalu, Venecijanskom bijenalu, u Muzeju suvremene umjetnosti u Lyonu, Centru u Orléansu, Internacionalnom muzeju keramike u Faenzi, Fondaciji Ragghianti u Lucci, Fondaciji Mudima u Milanu te Muzeju MA*GA u Gallarateu. Uvijek se kritički odnosio spram humanističkih, znakovnih i teritorijalnih komponenti dizajna, kako u svojim radovima i objektima, tako i kao profesor, teoretičar i publicist.
Izložba je prestavljena u srpnju 2018 u galeriji Oris u Zagrebu.
