Umjetnički duo Carla Arocha - Stéphane Schraenen, baziran je u Antwerpenu, a izlaže internacionalno. Njihov rad u široko shvaćenom području predmetne umjetnosti odlikuje se intermedijalnošću, postmodernističkom estetikom i ambijentalnim postavima. Za njihov splitski nastup izabran je neo-popartistički ciklus stolica i stola izvedenih u čeliku prekrivenom ogledalom. Stolice će sa stolom na zatravnjenoj površini atrija biti postavljene u simulaciji posljedice imaginarnog nasilnog događaja koji ih je isprevrtao i razbacao po prostoru. Zahvaljujući njihovoj zrcalnoj površini, odražavati će svoje neposredno okruženje: nebo, arhitekturu muzeja, biljni svijet atrija, promjene doba dana i vremena, stvarajući svojevrsni vizualni i vremenski kolaž.
Posljedice formalno i sadržajno saturiraju promatračevo asocijativno i mentalno polje stvarajući semantičku križaljku koja otvara više, a možda i beskraj, mogućih linija interpretacije. Naravno, sve zavisi od promatrača, jer kao što je po čuvenoj izjavi ljepota u njegovom oku, isto se može reći za interpretaciju i značenje koji se formiraju unutar promatračevog spoznajnog sklopa i kapaciteta imaginacije. Arocha i Schraenen pred nas postavljaju generički tip stolica i stola, ali kao što je slučaj sa slavnim slikama njihovog zemljaka Renea Magrittea, to nisu stol i stolice. Riječ je najprije o skulpturama, koje su umjetnici napravili i zamislili položene na bok, prevrnute, okrenute naopako, itd, kako bi njihov raspored u srazu s izložbenim prostorom ostvario željeni ambijentalni naboj. Potom, riječ je o poruci koja proizlazi iz dijalektičkog sraza oblika upotrebnog objekta i njegovog značenja kao suštinski nefunkcionalnog, umjetničkog objekta. Dodatno, forma prisvojena u pop-artističkoj maniri, zrcalnom se površinom dematerijalizira i u odrazima stapa sa okruženjem. Riječ je o efektu koji je inače u izvedbi namještaja bio izrazito popularan u razdoblju Art-decoa pred II svjetski rat. Uglavnom, intencija umjetnika je zavaravati promatračeva čula i pobuditi njegov spoznajni aparata. Sljedeći od pokazatelja smjera interpretacije, raspored je objekata u prostoru. Zatičemo ih razbacane u prostornoj dispoziciji koja sugerira posljedicu nekog silovitog događanja. Ovim postupkom umjetnici su u statični medij skulpture unijeli auru performativnog čina čiji eho trajno vibrira kroz atrij i u sebe kroz tri mjeseca trajanja izložbe, u odrazima uključuje sve promjene svjetlosti, vremenskih prilika, rasta biljaka, dinamike prolaza publike i događanja koji će se u atriju odvijati.
Moguća interpretacija: Dok se u Posljedicama odražava svakodnevnica, stvarnost je zapravo obrnuta. Posljedice kao metafora fragmentiranog, poremećenog, razorenog svijeta, posljedica su našeg svakodnevnog djelovanja.
CARLA AROCHA (Caracas, 1961) živi i radi u Antwerpenu, Belgija
1994 MFA, University of Illinois, Chicago
1991 BFA, The School of the Art Institute of Chicago
1986 BS, St. Xavier University, Chicago
STÉPHANE SCHRAENEN (Antwerp, 1971), živi i radi u Antwerpenu, Belgija
1996 Royal Academy of Fine Arts, Antwerp
1992 Communication Management at the Higher Institute for Communication Management of the Province of Antwerp
Izložba je otovrena do 15.9.2019.
