Mentori:
dr. sc. Vlasta Žanić, izv. prof. art. (ALU)
dr. sc. Josipa Alviž, viši asistent (FFZG)
Proces propitivanja identiteta ujedno označava i postupak ograđivanja od problema koji su dio onoga što čini bivstvo svake osobe. Analitičkim instrumentarijima poput introspekcije ili retrospekcije moguće je ponirati u vode podsvjesnog i spoznati uzroke vlastitih destruktivnih mehanizama. Proces spoznaje podsvjesnih mehanizama svojstven je svakom čovjeku, a svoju inačicu uranjanja u podsvjesno Martina Ištvan predstavlja u multimedijalnoj izložbi Vertigo. Izložbu čine dvije kiparske instalacije, kinetička skulptura i zasebni video rad kojima umjetnica bilježi trenutke osobne fragmentacije u različitim periodima života, kao i metode kojima se autokritički hvata u koštac s isplivanim fragmentima podsvijesti.
U radu Skok u sebe umjetnicu simboliziraju noge odijeljene od trupa i postavljene na vrha ljestava u položaju skoka u ponor vlastite podsvijesti predstavljene bazenom s plutajućim perikama. Dezintegracija perika odražava unutrašnje procese umjetničine dezintegracije. Skok treba gledati kao autoanalitički čin prijelaza iz svjesnog stanja u nesvjesno, kako bi se proniknuli uzroci različitih unutrašnjih uvjetovanosti. Ogledalo postavljeno nad bazenom pojačava dojam propadanja svijesti, a istovremeno zrcaljenje u bazenu simbolizira i autorefleksiju umjetnice o njenom unutrašnjem životu.
U kinestetičkoj skulpturi Vrtnja, umjetnica sebe postavlja u kadar instalacije kroz zgrčene ruke koje se drže za rotirajuću ruču. Okretanje ruku oko ruče simbolizira vrtnju u krug oko postojećih problema. Kontinuirano snažni okreti ruku sugeriraju vrtoglavost ulaska u podsvijest i sanaciju potisnutih trauma koja može dovesti do uspostave stabilnog životnog ritma ili, pak, besmislenu dinamiku vrtnje oko problema koja vodi u (auto)destrukciju.
Udaljavanje od problema ujedno je i proces koji uključuje vlastito defragmentiranje. U suštini riječ je o ambivalentnom procesu kojim se umjetnica bavi u radu Potonuće. Dvojnost se u radu temelji na ishodu autorefleksivnih postupaka – s jedne strane umjetnica prikazuje suočavanje s podsviješću u obliku polegnutih, opuštenih nogu na postamentu, a s druge strane potiskivanje anksioznosti materijalizira u plišanim psićima koji najlonom odvojeni od ispruženih nogu cvile i međusobno se sudaraju. Rezultat gledanja u podsvijest i odmicanja od internaliziranih mehanizama sučeljavanja s problemima u umjetničinom radu se udvaja tako što se ponavljanje umjetničinih razvijenih i usvojenih rehabilitacijskih metoda ovisno o perspektivi gledanja predstavlja kao uspješan ili neuspješan autoterapijski projekt. Teme perspektive i promatranja umjetnica se dotiče i prilikom oblikovanja postamenta tako što ga u donjem dijelu ravnim rezom perspektivno mijenja, naglašavajući pritom perspektivu postamenta.
Kratkometražni eksperimentalni video rad Vertigo objedinjuje predstavljene instalacije. Snimljenim kadrovima umjetničina previranja postavljena su u autobiografski kontekst, uprizorujući osobnu fragmentaciju u umjetnici bliske lokuse. Montirajući kadrove izvedbi kretnji i one-minute skulptura nasuprot bučnih kadrova laveža psića, umjetnica u narativ unosi osjećaj nervoze i nestrpljenja naglašavajući kroz video tjeskobno osjećanje koje prožima cijelu izložbu.
Leopold Rupnik
Martina Ištvan magistrica je likovne edukacije, smjer kiparstvo, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje titulu stječe pod mentorstvom Vlaste Žanić. Svoje formalno umjetničko obrazovanje nadopunjuje studijima likovne pedagogije pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademiji likovnih umjetnosti u Osijeku. Sudjeluje u nizu grupnih izložaba među kojima je najbitnije spomenuti Pi*kin dim u Esseker centru u Osijeku i Susreti u nastajanju u Kulturnom centru Osijek. Sudjeluje 2017. na izložbi likovnog odjela Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. U sklopu projekta Grad na drugi pogled u Karlovcu 2019. izvodi performans Zvijezda, dok nešto kasnije u 2019. također sudjeluje na međunarodnom izložbenom programu Trans-Form 2019 u Muzeju suvremene umjetnosti u Ljubljani. U pripremi su joj samostalne izložbe u Galeriji Studentskog centra i Galeriji ULUPUH u Zagrebu. Sudionica je virtualnog, internacionalnog izložbenog projekta Open Art 2019.
Leopold Rupnik student je povijesti umjetnosti i germanistike. Završava obrazovni program Ženski studiji Centra za ženske studije 2016. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade za znanstveno-umjetnički projekt Deutsch-römisches Brevier: 500 godina – 400 primjeraka – 1 obljetnica 2019. godine. Suradnik je Galerije CEKAO pri Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu i Galerije f8 pri Akademiji za dramske umjetnosti gdje djeluje kao autor tekstova kataloga. Surađuje 2018. godine kao autor teksta na Međunarodnom studentskom bijenalu u galeriji Academia Moderna. Urednik je kulturno-umjetničkog portala Kulturflux. Objavljuje niz znanstvenih i esejističkih radova, članaka te prikaza u časopisima i na portalima među kojima se ističu časopisi Treća i Narodna umjetnost. Izlaže i sudjeluje na realizaciji niza znanstveno-umjetničkih skupova među kojima se ističe sudjelovanje na Danima Marije Jurić Zagorke 2017. godine i realizacija okruglog stola Prakse i taktike poticanja mladih umjetnika i kustosa u Institutu za suvremenu umjetnost 2018. godine.
Izložba je otvorena do 8.12.2019.
