Migracije su sastavni dio ljudske povijesti. Kretanja diljem kontinenata, invazije, kolonizacija, podčinjavanje ljudi stranoj vlasti, otpor protiv osvajača, izgradnja zidova, utvrđivanje granica, hibridno kreiranje identiteta, nastanak novih populacija – sve je to povezano s migracijama. Migracije ne podrazumijevaju samo migriranje ljudi, nego i migriranje znanja, vještina i vrijednosti, kao i nove načine promatranja svijeta. Taj fenomen povezan je s patnjama i nepredvidljivim prilikama, s čudovišnim nasiljem i novim savezima, koalicijama ili čak prijateljstvima. Imigranti, izbjeglice i tražitelji azila nailaze na neprijateljstvo i otpor, ili im se pak pruža dobrodošlica uz empatiju i solidarnost.
Sukobi u vezi s naglim porastom broja izbjeglica u Europi od ljeta 2015. godine paradigmatskog su karaktera u tom smislu. Humanitarni argumenti sukobljavaju se s pragmatičnima, etičke debate kolidiraju s igrama moći, ksenofobija se susreće s ideološkom tvrdoglavošću. Iskazuje se zabrinutost u vezi s pitanjem kako očuvati europski identitet, imajući u vidu broj muslimana koji pristižu u Europu. Teroristički napadi unose dodatnu gorčinu u raspravu. A riječ je o raspravi o vrijednostima, o identitetima, o pravima i njihovim ograničenjima, o tome tko bi trebao imati pravo naseliti se, a koga bi trebalo odbiti. Pritom možemo uočiti kako se sve to ponavlja diljem svijeta – dovoljno je samo sjetiti se zloglasnog zida između SAD-a i Meksika. Populistička politika do maksimuma iskorištava stanje stvari, pretvarajući tražitelje azila u taoce kako bi se ostvarili kratkoročni probici u traganju za moći.
getting across bavi se temom migracija na višestruk način. Velik dio izložbe posvećen je fotografijama koje dokumentiraju stvarna zbivanja: građanski rat u Bangladešu 1971. godine (Kishor Parekh) te zbivanja i mjesta na granici Europske unije (Eva Leitolf, André Lützen). Pitanjem kako je granice moguće prijeći te kako se granice pomiču bave se radovi koje potpisuju Javier Telleza i Roman Signera. Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, australski umjetnik Mike Parr kritizira politiku svoje zemlje prema tražiteljima azila kroz performanse tijekom kojih šije svoje kapke i usne. Taj mračan pristup australskoj antiimigracijskoj politici nailazi na protutežu u radovima koji potpisuje Halil Altindere koji u svom video materijalu Homeland kombinira hip hop glazbu s inscenacijom invazije izbjeglica na Berlin ili pak u duhovitoj dvokanalnoj projekciji koju je osmislio Bani Abidi, u kojoj puhački orkestar iz Lahorea vježba američku himnu. U hrvatsko predstavljanje projekta uključen je i rad Davora Konjikušića Aura: F37 u kojem se koristi fotografijama snimljenim termovizijskim kamerama koje su zabilježile migrantske prelaske zelene šengenske granice.
Izložba ostaje otvorena do 8. ožujka 2020.
Izložba je realizirana u suradnji s Goethe-Institutom Hrvatska.Goethe-Institutom Hrvatska
