Mentori:

izv.prof.art. Mario Čaušić, doc.art. Vjeran Hrpka (Akademija za umjetnost i kulturu u osijeku)

dr.sc. Jasna Galjer (Filozofski fakultet u Zagrebu)

Oblici vremena i kronotopije

“Putovati znači vratiti se”, zaključio je nekoć Gabriel Garcia Márquez posljednjim stihovima svoje poetične meditacije o putovanju. Tek po povratku s putovanja doista uviđamo na koji način su se naši sustavi razmišljanja izmijenili i na koji je način naš perceptivni aparat postao izoštreniji. Osjećajući promjenu koja nadolazi, pokušavajući sačuvati trenutke koji su ponekad od formativnog značenja, otjelovljujemo svoje uspomene. Tako nova iskustva različitih vremena i prostora prožimaju umjetničke vrste poput putopisa, dokumentarnih filmova i fotografskih serija. Taj kreativni impuls kojeg iskustva putovanja potiču, Maja Gjajić je istraživala u svom radu „Arhiv sjećanja“ ponukana svojim brojnim putovanjima koja su se odvila u zadnje dvije godine, a koja su prethodila pandemiji koja je zaustavila njihov daljnji slijed. Promišljajući putovanje kao način učenja koji u teorijskom kontekstu implicira sociološka, antropološka, povijesna i umjetnička razmatranja kretanja ljudi kroz vrijeme i prostor, umjetnica je svoje radove izvodila in situ, tijekom samih putovanja. Rezultate njenog umjetničkog istraživanja predstavljaju dvije knjige umjetnika, svojevrsni putopisi, koji objedinjuju grafičke otiske i fotografije izvedene u alternativnim fotografskim tehnikama cijanotipije i Van Dyke Brown-a. Narativna struktura knjiga kronološki prati posjećena odredišta, odnosno vizualne dnevničke zabilješke i interpretacije različitih karakteristika mjesta, vremena ili osoba koje je autorica upoznala i spoznala na tim putovanjima, ali i promjene koje su se događale unutar nje same. One su otjelovljene i u prostornoj instalaciji koja obuhvaća memorabilije prikupljene na putovanjima te metalne matrice čija je izvedba vezana za pojedini posjećeni grad i podneblje. U vremenu ograničenih kretanja, kad je svako putovanje onemogućeno ili neizvjesno, rad Maje Gjajić postaje još aktualniji. On predstavlja osobni spomen na pojedina putovanja, ali i uopće na vrijeme kad je putovanje bilo moguće, koje iz novodobivene perspektive promatramo s odmakom i kritički. Ideja pjesnika Velemira Hlebnikova koji je htio sve stanovnike Rusije smjestiti u svojevrsne staklene kuće s kotačima kako bi tako putujući mogli vidjeti čitav svijet (a istovremeno biti viđeni), danas se više i ne čini toliko neobičnom. Naposljetku, i dalje ipak putujemo, ali u vlastite nutrine, gdje se kriju brojna sjećanja na različita mjesta, a koja postaju time stvarnija što se češće za njima poseže. Tako radovi Maje Gjajić upućuju na takva prisjećanja, prepričavanje doživljaja i promatranja fotografija s putovanja. Oni su poticaj za osvrt na sva mjesta koja su nas izmijenila, no možda i bitnije, radovi Maje Gjajić poticaj su za iznalaženje strategija nekih drugačijih putovanja.

Maja Flajsig

Maja Gjajić (1996.) u srpnju 2020. završila je modul grafike na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Sudjelovala je na brojnim izložbama i projekatima te je dobitnica mnogih nagrada, među kojima se mogu izdvojiti; Dekaničina nagrada za uspjeh (2015.) i nagrada za najbolji studentski rad (2017.). Izlagala je na nizu skupnih izložbi poput „Izložba umjetničke grafike studenata UAOS“ u Galeriji Vasko Lipovac Split (2017.); izložba nagrađenih studenata AUKOS „STARTER 3“ u Galeriji Kazamat i Muzeju grada Đakova (2017., 2018.); „Na rubu fotografije“ u Galeriji Kazamat Osijek, 2018.; međunarodna izložba „Minijature“ u Vršilnici Zaprešić (2018.); sudjelovanje na međunarodnoj radionici umjetničke grafike „IWAGO 7“ (AUKOS, 2018.) te grupna izložba povodom iste u Galeriji Kazamat (2018., 2019.); „Plati i nosi“ u Galeriji Bačva te nagrada za najbolji rad na izložbi (2018.); zložba „Nesvrstani“ u Laubi (2019.); trienale grafike u Gradskom muzeju Skopja.

Maja Flajsig (1994.) je magistra povijesti umjetnosti te etnologije i kulturne antropologije. Djeluje kao nezavisna kustosica u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se pisanjem likovne kritike, osvrta i intervjua za portale Vizkultura, Kulturpunkt i Suvremena hrvatska fotografija, časopis Narodna umjetnist i radijsku emisiju HR3 Triptih. Surađuje s udrugom Ured za fotografiju i udrugom 90-60-90 te galerijom Crta pri razvijanju diskurzivnih sadržaja i izložbenih projekata. Aktivna je članica udruge 4 grada Dragodid koja se bavi očuvanjem suhozidne baštine. Istraživačka nastojanja koja čine polje njenih interesa su interdisciplinarni pristupi suvremenim umjetničkim fenomenima kroz vizualnu antropologiju koji se ponajviše tiču participativnog djelovanja u zajednici i umjetnosti u javnom prostoru i prirodnom okolišu, posebice u kontekstu manjih lokalnih sredina.