Iza Tinove kuće nalazi se vrt. Svaka uredna gredica za cvijeće, kvadrat zemlje iz vrta, postala je slika na kvadratnom platnu. Na svakom platnu, barem jedno naslikano kvadratno polje nosi priču iz njegova vrta. Uspomene i radost djetinjstva, male fascinacije i oduševljenja, neke dječje nevolje i pitanja, ono što nam uvijek ostaje i razgovara s nama. Sjećanja na njih evociraju univerzalne emocije, one koje nas ne mogu odvojiti jedne od drugih, pretočene u novi slikarski ciklus Tina Vukovića - Priče iz mog vrta.

Apstraktne kompozicije definirane čvrstom geometrijom ispunjavaju plohe čiste boje koje autor sada već dosljedno koristi u svom izrazu. Kod ranijeg ciklusa, na čistinama boje uglavnom pastelnih tonova, stajali su kao zalijepljeni ekspresivni portreti naglašenog i teškog poteza. Fascinacija bojom, njenim misaonim i emocionalnim potencijalom istisnula je s platna dominantne, figuralne oblike. U ovom ciklusu, boja postaje dominantna slikarska supstanca, dok fino usklađeni tonovi u raznolikim odnosima djeluju kao nositelji senzornog i emocionalnog poticaja. Autorova proširena paleta, kroz harmonične i komplementarne odnose, ujedinjuje cijeli ciklus i potvrđuje ga kao izvrsnog kolorista. Ipak, dualna priroda autorovih kompozicija prisutna je i dalje. U njima se redovito susreću figurativno i apstraktno, zasićenost i redukcija. Kao opreku geometriji, autor uvodi spontanost poteza u oblicima iz prirode koji čine jezgrovitu te zaigranu ikonografiju djetinjstva poput proklijalih sjemenki, travčica, jaja, šafrana i luka. Njihova prisutnost varira, od četiri malena kuhana jaja na platnu čiji kvadrati evociraju Albersovu maniru, pa sve do nadrealistične kompozicije prepune intenzivno ružičastih jaja oko kojih plešu cvjetovi šafrana. Pomalo je nadrealistična i rascvjetana ruža. Odrezana, a živa u transparentnim potezima crvenih i zelenih tonova. Njena blaga dijagonala koja se proteže središtem platna, zadržala je trenutak netom prije nego što će biti položena. U prikazu geste polaganja sadržan je profinjeni slikarski senzibilitet, dok je u drugom planu nagoviještena dominantna tema, time i ključ za razumijevanje ciklusa Priče iz mog vrta.

Kvadrat, kao ikonografski oblik moderne umjetnosti, dominira gotovo čitavim ciklusom, evocirajući Maljevičev Crni kvadrat i njegov kontemplativni potencijal, kao i kasnija istraživanja percepcije, odnosno interakcije boja Josefa Albersa.

Suprematizam kroz geometrijske oblike istražuje potencijal izražavanja univerzalnih emocija, ukazujući da iskustvo umjetnosti ne proizlazi nužno iz stvarnog prikaza, već iz unutrašnjeg doživljaja koji slika izaziva. U tom kontekstu, doslovna interpretacija figuralnih prikaza, poput ruže ili kuhanih jaja, može stvoriti ograničavajuće okvire i očekivanja, no upravo u toj napetosti nastaje prostor za aktivaciju doživljaja unutar sebe. Da je pravo značenje skriveno onkraj slike nagoviješteno je ikonografski kroz sjemenke i lukovice kao skriveni, te njihov potencijalni, izboj energije i transformacije. Ipak, boja je glavni nositelj univerzalnih emocija za autora, dok njihova interakcija stvara (optičke) senzacije i produbljuje iskustvo umjetnosti. Slikajući kompoziciju meko kuhanih jaja i kvadrata albersovske manire, autor poručuje kako sve može postati kvadrat – ili jaje. Ovaj humorističan prekid apstraktne ozbiljnosti ističe kako zaista nije važno kako nešto izgleda ili kako je prikazano pa su svi motivi u suštini isti, dok je ključan naboj umjetnosti energijom i univerzalnim emocijama. Još jednim komičnim, odnosno konceptualnim, obratom autor slika manja platna istih dimenzija kao naslikani kvadrat, čija je površina jednako tretirana kao i pozadina. Na takav način, manje platno funkcionira kao pokrov, a kad ga se ukloni te postavi na pod galerije otkriva kako pristupiti radovima. Zajedno, nose kritiku dogmatskih pristupa u umjetnosti, pa će tako umjesto uvriježene kombinacije crne i bijele apstraktnih purista koristiti svijetle tonove ružičaste i plave, a istovremeno se razbija stroga granice između apstraktnog i realističnog te izjednačava njihova vrijednosti. U Pričama iz mog vrta kvadrat zemlje postaje slika, kao što je jaje kvadrat i obrnuto – granice oblika i značenja se brišu i vode naš doživljaj izvan doslovnog. Tako, Tino Vuković nas podsjeća da u umjetnosti, kao i u životu, svi oblici dijele istu suštinu, a vrijednost leži u onome što ostavlja trag u nama i što nas zajedno veže, neovisno o tome kako je prikazano.

Jelena Šimundić Bendić

Tino Vuković rođen je 1987. godine na otoku Braču. Slikarstvo je magistrirao 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Voditelj je Galerije umjetnina „Branislav Dešković“ u Bolu gdje radi na mnogim izložbama kao kustos, autor koncepcije, autor likovnog postava. Od studija kontinuirano se bavi umjetnošću. Izlagao je na skupnim izložbama, te imao i nekoliko samostalnih: „Does a Bear Shit in the Woods“, Galerija SC, Zagreb (2021.) „We Are Not Like This“, Galerija umjetnina Branislava Deškovića, Bol, Brač (2022.); „What, If, Then“, Salon Galić, Split (2022.).