Izložba Emil B5044 proizlazi iz umjetničkog istraživanja vizualne umjetnice Andree Palašti u Zoološkom vrtu Schönbrunn, koje je ostvareno uz podršku Povijesnog i Dokumentacijskog centra Zoološkog vrta Schönbrunn, Prirodoslovnog muzeja u Beču, Odsjeka za teorijsku biologiju Sveučilišta u Beču kao i vizualnog istraživača Daniela Popovića.
Andrea Palašti gradi višeslojnu, medijski raznorodnu pripovijest o orangutanu Emilu koji je na prijelazu 1920-ih i 30-ih bio omiljena atrakcija i medijska zvijezda ZOO-a, sve do trenutka odbijanja bilo kakvog kontakta s vlastitom okolinom uslijed teških simptoma potištenosti i pretilosti. Nakon smrti, Emilovi ostatci postali su dio kolekcija državnih institucija, a Andrea Palašti je krenula u potragu za njima. Njegovo krzno čuva se u Prirodoslovnom muzeju u Beču; njegove šake i kosti u Zoološkoj kolekciji, a u zbirci mokrih preparata Odsjeka za teorijsku biologiju Sveučilišta u Beču nalazi se Emilov mozak. Do danas, jedino lubanja nije pronađena.
Orangutani su primati poznati po svojoj inteligenciji, dugačkim rukama i crveno-smeđem krznu. Nastanjeni su u Jugoistočnoj Aziji i jedini su čovjekoliki majmuni koji žive samotnjački i na stablima najveći dio života. Riječ orangutan na malajskom i indonežanskom jeziku znači „čovjek šume“ (orang-čovjek; hutan-šuma). Orangutani, kao i ostali neljudski primati, brišu granicu između životinja i ljudi. Primatološka i antropološka istraživanja upravo ukazuju kako oni upućuju na nas. Primati, pogotovo veliki majmuni imaju izvanredne kognitivne sposobnosti ali u pratećoj ideologiji oni su pretvoreni u objekte. Oni su uvijek promatrani. Često su meta krijumčarenja te potom postaju kućni ljubimci, „glumci“ u filmovima, marketinški alati u različitim reklamama, poznati stanovnici zooloških vrtova, a nakon smrti i jedinstveni pokazni primjerci muzejskih postava. Kroz povijest, zoološki vrtovi i Prirodoslovni muzeji transformirali su način na koji promatramo životinje ali u jednakoj mjeri i nas same. Obje institucije nastajale su kao simbol kolonijalne moći i od samih začetaka bili su točka polemika oko načina na koji mijenjaju naš odnos prema prirodi. Do dan danas oni nas inspiriraju, provociraju, izazivaju ljutnju i nelagodu jer predstavljaju mjesto na kojem se (naši) životi obogaćuju ali u isto vrijeme tuđi uništavaju.
Serija fotografija i ilustrativni video Emil B5044 dio su šireg projekta-predavanja pod nazivom Šetnja kroz Zoološki vrt, koji govori o povijesnom kontekstu i životnim pričama četiri poznate životinje koje su u različitim razdobljima živjele u Bečkom zoološkom vrtu Schönbrunn. Naslov rada referira se na priručnik, odnosno bilježnice-vodiče koji su se nekada koristili kao sredstvo medijacije za posjetitelje zooloških vrtova, a sam materijal rekontekstualizira jedan dio arhiva slika koji je formirao bivši NSDAP ravnatelj Zoološkog vrta Oto Antonius (r. 1925.-1945.) a koji se danas čuva u Povijesnom i Dokumentacijskom centru Zoološkog vrta Schönbrunn.
U tom svjetlu, istražujući Emilovu povijest kao i njegov zagrobni život u različitim kulturnim i znanstvenim institucijama, Palašti razmatra različita pitanja koja se tiču zoološkog vrta kao institucije, pitanja antropomorfizma, kolonijalizma, ali i ideoloških motiva stvaranja muzejskih zbirki. U samom istraživanju jedna od referenci joj je svakako knjiga „Ljudski zoološki vrt“ iz 1969., antropologa Desmonda Morrisa, koja kritički promatra neprirodne uvjete 'čuvanja' životinja u zoološkim vrtovima stavljajući ih u analogiju sa stresovima koje donosi život u potrošačkim društvima, te tako nudeći mogućnosti sveobuhvatnog razumijevanja, ali i prevladavanja diktata suvremene svakodnevnice. U današnjem trenutku, uslijed anksioznosti pandemijske izoliranosti i kriznih klimatskih promjena, kada sve više osvještavamo nužnost horizontalne kohabitacije svih vrsta na zemlji, ovakva vizualna istraživanja relevantan su poučak.
Istraživački projekt Emil B5044 nastao je u toku rezidencijalnog boravka KulturKontakt Austria (2018) i Q21 Museumsquartier (2019), u suradnji sa Zoološkim vrtom Schönbrunn, Prirodoslovnim muzejom u Beču i Zoološkom zbirkom Odjela za Teorijsku biologiju Sveučilišta u Beču. Scenarij u suradnji sa: Daniel Popović; 3D model i tisak: Francesco Pusterla, Akademija lijepih umjetnosti Aldo Gali, Como, Italija; Video obrada: Filip Markovinović. Posebna zahvalnost: Gerhard Heindl (Zoološki vrt Schönbrunn), Alexander Bible (Prirodno-povijesni muzej u Beču), Maximilian Petrasko (Zoološka zbirka, Beč), Sonja Žakula (Etnografski institut SANU, Beograd), Dubravka Sekulić (IZK Institut za suvremenu umjetnost, Graz), Ana Hušman (ALU, Zagreb), Mia David (kustosica Navigator Art Gallery, Beograd), Dejan Vasić (povjesničar umjetnosti i nezavisni kustos, CZKD, Beograd), Sofija Kamasi (design), Kinga Fazekas (prevoditeljica i tumač engleskog jezika), Marta Palašti (prevoditeljica njemačkog jezika), Nikola Džafo i Vesna Grginčević (Šok ZaDruga, Novi Sad), Konstantin Đuričković (2D animacija lubanje, Akademija umjetnosti Novi Sad), Filip Ivančić (transport Emilove 3D print lubanje), Luke Mackin (Sumatra wallpaper, PT. Wild Sumatra Adventures), Katarina Kostandinović (kustosica, Kulturni Centar Beograda).
ANDREA PALAŠTI (Novi Sad, 1984.) vizualna je umjetnica i predavačica koja živi i radi u Novom Sadu, Srbija. Nadilazeći granice umjetničkog, kustoskog i pedagoškog određenja, Palašti stvara na razmeđi medija fotografije, videa i ilustriranog predavanja. Njezina je praksa kolektivnog predznaka, te u svojim dugogodišnjim projektima surađuje s mnogim umjetnicima/kolektivima, studentima, kustosima, novinarima, znanstvenicima i povjesničarima. Članica je stručnog vijeća Galerije Šok i izvanredna profesorica na Umjetničkoj akademiji u Novom Sadu gdje predaje Elemente vizualne umjetnosti, spajajući tako svoje suradničke umjetničke istraživačke projekte s raznolikim obrazovnim strategijama. Neke od njezinih recentnijih (izložbenih) projekata su: woodiana.today i Anatomija Fatberga, u suradnji sa Sanjom Anđelković, Jovanom Pešić, Stefanom Janićijević i grupom Danube Transformation Agency for Agency, u sklopu manifestacije art+science: Svetovi veštačke inteligencije, Muzej nauke i tehnike, Beograd, Srbija, 2021; Kućne vežbe, u suradnji sa studentima Akademije umetnosti Novi Sad, Galerija SULUV, Novi Sad, Srbija, 2020; May I introduce: Alien, sa Alexandrom Fruhstorfer, Lenom Violettom Leitner, Ege Kökel i Solmaz Farhang, online izložba u organizaciji AIL Angewandte Innovation Laboratory, Akademije primijenjenih umjetnosti, Beč, Austrija, 2020; 50 godina Heliosa: Jeson jo monumenat?, u suradnji sa kustosicom Veronikom Gamulin i organizaciji Muzeja Staroga Grada, Stari Grad, Hvar, Hrvatska, 2019.
